-Piše: Dragan Mraović
Danas je životni standard zamijenjen EU floskulama, socijalna prava „građanskim pravima“ koja se ne sipaju u traktor, borba protiv nepravednog poretka „legalizmom“ koji kažnjava svakoga ko ne poštuje svjetske bankstere i gubare na vlasti. Antigrađanski, ultra-kapitalistički, individualistički novi poredak, u okviru postnacionalnog „otvorenog društva“, brine jedino o neograničenom prisilnom protoku kapitala, robe i ljudi shvaćenih kao roba.
Šta će nama EU na tim osnovama, ako u njoj treba da budemo današnja Bugarska ili Rumunija? Čemu mantra o „građanskim pravima“, ako smo nezaposleni i bez socijalnih prava? Čemu „tolerancija“, ako naša djeca nemaju jednaku šansu za školovanje, liječenje? Čemu „međunarodna zajednica“ kao nova podvala onih koji su stvorili komunizam i poslali vozom Lenjina u Rusiju da unište rusko selo i Rusku pravoslavnu crkvu? Čemu EU narodu koji ne može da izvede pred sud mafijaše i izdajnike na vlasti, a koje mu podmeću evrokratski potomci onih koji su poslali Lenjina u Rusiju? Nije Lenjinov drug bio neki ruski mužik, već Hamrin, čuveni svjetski bogataš ranga Rokfelera. Čije je takozvano „otvoreno društvo“ ako nije Soroševa varijanta lenjinizma, marksizma i proleterskog internacionalizma u odori globalizma?
Nije slučajno Hamrin stao iza Lenjina. Odavno krupnim svjetskim kapitalom vladaju dobrim dijelom američki Jevreji. Naravno, nisu oni jedini, jer je i američki predsjednik Donald Tramp čovjek identičnih namjera. Anjeli, Berluskoni, sve je to ista „partija“. Njihov interes je da kapital nema prepreke, a one su identifikovane u suverenitetu država, nacionalnom identitetu, crkvi. RPC je bila smetnja liberalnom prodoru kapitala i zato je nju trebalo uništiti ateističkim komunizmom. Djed po majci Vladimira Uljanoviča bio je Izrael Blank, a Vladimir je potom pridodao sebi ime Lenjin, jer je proveo par godina u Sibiru u oblasti rijeke Lene. Na osnovu molbe ruskom mitropolitu Mihajlu, od 23. maja 1820, Lenjinov djed je prešao u pravoslavlje, jer Jevreji nisu imali dobar tretman u carskoj Rusiji, zbog određenog stepena antisemitizma koji se nastavio i u potonjem Sovjetskom Savezu, jer je i Staljin bio antisemita.
Lenjin je odigrao ulogu koju mu je namjenio svjetski kapital. Pošto je vrijeme pokazalo da RPC nije uništena komunizmom, trebalo je uništiti i Sovjetski Savez, kako bi se pokušalo isto s politikom globalizma, a za to je određen Mihail Gorbačov, jedna od najvećih geopolitičkih nesreća svijeta u prošlom vijeku. On i sudetski Njemac Elcin, a ne Jeljcin, skoro da su došli glave Rusiji. Putin je došao na preporuku Elcina, po direktivi iz SAD, ali tu su se svjetski moćnici prevarili u procjeni. Jer, Putin im nije ponudio na tacni Sibir i Kaspijsko more, najveće svjetske rezerve energenata i ruda, već je vratio Ruskoj pravoslavnoj crkvi mjesto koje joj pripada, osnažio vojnu moć, izbacio MMF, eliminisao ruske „tajfune“ i spriječio dalju pljačku Rusije. Vratio je ruskom narodu nacionalni ponos i suverenitet Rusiji! Zato je on trn u oku banksterskom svjetskom poretku. On vraća vrijednosti hrišćanstva čiji su, ne zaboravimo to, veliki tvorci i naša braća u Hristu i Bibliji – Jevreji.
On vraća porodicu, patriotizam, humanost, radne i socijalne garancije. On vraća osmijeh na lica Rusa.
A ko će nama vratiti osmijeh?
(Autor je nekadašnji generalni konzuls SRJ u Bariju)